Konverzacija u Japanu!

Japanski jezik ne slici nijednom drugom postojecem jeziku. Postoje neke teorije srodnosti s drugim azijskim jezicima, ali nijedna od njih nije znanstveno dokazana. Kao i japanski arhipelag, tako i japanski jezik stoji pomalo usamljen i morima odvojen od ostalih civilizacija. Japanski jezik razlikuje 4 vrste pisma: hiragana, katakana, kanji i Romaji. Ovo potonje je nase latinicno pismo i ujedno jedino sto nama zapadnjacima bude poznato u cijeloj toj zbrci. Sva cetiri pisma koriste se, naime, uporedo u rijecima i recenicama. Hiragana i katakana izvorno su japansko pismo, a kanji predstavlja nimalo skromnu zbirku od nekoliko tisuca porijeklom kineskih karaktera. Sto ce reci, znakova direktno preuzetih iz kineskog jezika. Japanski i kineski medjusobno nemaju nikakvih daljnjih slicnosti. Zapravo, slicni su otprilike koliko i, recimo, hrvatski i svahili. Isti znak u japanskom se izgovara i cita najcesce posve drukcije nego u kineskom. Struktura kineskih karaktera varira od prilicno jednostavnih do vraski kompliciranih. Svaki znak ima vise varijanti izgovora i citanja. Zbog toga ucenje citanja i pisanja predstavlja ozbiljan zadatak cak i za Japance.

To je bio tezi dio. Ima i laksi. Cini se, naime, da uopce nije tako tesko nauciti govoriti japanski. Za pocetak, izgovor je gotovo smijesno jednostavan. Slusajte likove iz japanskih crtica. Za nekoliko dana i vase dijete moze nauciti govoriti japanski bez stranog akcenta. U japanskom jeziku akcent je, naime, prilicno prigusen. Vaznija je recenicna intonacija, visina tona i ritam. Svatko tko je pokusavao oponasati izgovor npr. francuskog ili nizozemskog, sjetit ce se kakvim je mukama to po svoj prilici bilo popraceno. Eto, u japanskom toga nema. Nadalje, japanska gramatika. Neocekivano je jednostavna i pravilna. Sav ‘balast’ iz drugih jezika ovdje je nepoznat: nema clanova. Nema jednine ni mnozine. Nema prvog, drugog ni treceg lica. Nema razlikovanja ‘muski rod - zenski rod’. Postoje samo 2 nepravilna glagola (sjecate li se njemackih i francuskih ?!). Glagolsko vrijeme postoji kao a) proslo i b) sva ostala (sadasnje, buduce, predbuduce itd. izrazava se istim oblicima). Tko god je nekad davno ucio latinski consecutio temporum (slaganje vremena), zna kakvih je muka postedjen u japanskom - jezik je uglavnom lisen takvih kompliciranih gramatickih konstrukcija. Unatoc svemu, ili mozda je bolje reci, upravo zbog odsutnosti navedenih gramatickih kategorija, vrlo je tesko prevoditi s japanskog, a doslovni prijevodi prakticki su nemoguci.

 Za više informacija:pogledaj ovdje.